Kako nauka objašnjava posebnu vezu ljudi sa psima?

Utvrđeno je, prenosi Science Focus, da psi imaju nevjerovatan njuh, ali nedavna studija sprovedena na Kvins univerzitetu u Belfastu otkrila je da oni zapravo mogu da osjete kada smo pod stresom otkrivanjem hemijskih promjena u našem dahu i znoju.

I to, kako navode, sa izuzetnom tačnošću.

Istraživači su dobili uzorke znoja ili daha od učesnika prije i nakon što su im dali zadatak da riješe matematički problem.

Takođe su snimili otkucaje srca i krvni pritisak učesnika i zatražili od njih da prijave nivo stresa prije i poslije.

Uzorci učesnika prije i poslije koji su bili pod stresom su zatim predstavljeni psima koji su prethodno bili obučeni i nagrađeni nakon pravilnog razaznavanja mirisa.

U prosjeku, psi su uspjeli da izaberu uzorak stresa u 93,75 odsto slučajeva, a najbolji među njima je uspio u 96,88 odsto slučajeva.

Pitanje se postavlja kako postižu tu izuzetnu tačnost?

Istraživači misle da bi to moglo biti povezano sa promjenom mirisa prije i nakon nastanka stresa.

Kada doživimo stres, naš autonomni nervni sistem pokreće naš hipotalamus da šalje hormonske signale hipofizi i nadbubrežnim žlijezdama. Oslobađanje hormona stresa kao što su kortizol i adrenalin izaziva ubrzanje otkucaja srca, pojačano znojenje, smanjen protok pljuvačke i povećano snabdijevanje krvlju.

Ova kaskada hormona povezana je sa stresom, a promjene u našem metaboličkom stanju utiču na naš dah i znoj.

Navode da bi to mogao biti razlog zašto naši psi mogu da primijete i promjene kod nas i pruže nam podršku kada se suočavamo sa izazovima mentalnog zdravlja kao što su napadi panike, posttraumatski stresni poremećaj i anksioznost.

Ali šta se dešava u tijelima i mozgovima što vezu sa psima čini tako posebnom?

Jedna teorija kaže da je umirujući, terapeutski efekat koji naši psi kućni ljubimci imaju na nas, posljedica društvenog priznanja – mehanizma kojim identifikujemo nekoga kao važnog i značajnog za nas.

To je osnova naše sposobnosti da formiramo smislene društvene veze i odnose.

Evoluirali smo da brinemo, štitimo i brinemo o onima sa kojima smo uspostavili društvene veze.Prepoznajemo da su kućni ljubimci „naši“ i neko sa kim smo uspostavili društvenu vezu.