BEČ – Iako je opštepoznata činjenica da je Beč grad sa najbrojnijom srpskom dijasporom na svijetu, a računa se da ih je u austrijskoj prijestonici između 150.000 do čak i 200.000, a srpski jezik možete čuti na svakom koraku, proteklog vikenda se ta brojka malo i povećala, a razlog je bio čuveni Svetosavski bal.
Samo iz Trebinja je tim povodom u Beču boravilo oko 200 privrednika, političara, članova kulturno-umjetničkih društava i horskih izvođača i svi oni su iz ovog grada ponijeli najljepše utiske za trajno pamćenje.
„Kada su me po dolasku kući pitali kako sam se proveo, ja sam odgovorio odranije poznatom izrekom: Ko u Beču“, kaže Dražen Milić, jedan od starih članova trebinjskog KUD-a „Alat“, koji je sa svojim folklorašima prokrstario svijet, ali se, kako dodaje, nigdje nije tako dobro proveo.
U Beču ne možete zalutati
U Beču se ne može zalutati, barem ne u onom smislu kada turisti žele obići najčuvenije građevine i destinacije na Stefanplacu, geografskom centru Beča, i Karlsplacu, gradskom trgu na granici prvog i četvrtog okruga grada Beča, a razlog je jednostavan – izuzetne veze gradskog saobraćaja i ljudi koji govore našim jezikom na svakom koraku, pa ih za svaku zabunu možete pitati, iako ne govorite engleski ili njemački jezik.
Dvije stotine Hercegovaca se tako, nakon veličanstvenog bala u palati Hofburg, razišlo po Beču. Posjećujući prelijepe dvorce, razgledali su blještave fasade, obilazili čak i preskupe trgovine za koje uglavnom nisu imali novce, te, za naše prilike, skupe suvenirnice i pabove (za koje svaki Srbin mora imati novaca).
Bečku šniclu i saher tortu je probalo dosta njih, ali je varijante piva – schwarz ili licht (tamno ili svijetlo) probao vjerovatno svako, a budući da je, osim jedne trećine Austrijanaca i jedne trećine ostalih stranaca, treći dio bečkog stanovništva u stvari jugoslovenskog porijekla, a svi su dobro upućeni u lokacije pivnica i pabova.
Metroi i tramvaji u Beču su jeftini, jer gradske vlasti žele sa ulica ukloniti što više automobila, pa je neuporedivo gušći saobraćaj u malom Trebinju nego u ovom dvomilionskom gradu, ali i pored toga je svakom turisti prosto šteta koristiti javni prevoz, a ne hodati pješice, jer se na svakom koraku vide prelijepe građevine, spomenici, travnjaci.
Budući da vam za Beč treba znatno više vremena od dva dana koja su Trebinjci imali na raspolaganju, nisu ni imali priliku obilaziti čak ni one najznačajnije znamenitosti, tako da naše društvo nije ulazilo u prekrasni barokni dvorac, čuveni Šonbrun, koji je nekada bio lovački dvorac, a kasnije ljetna i glavna rezidencija Habzburgovaca, već smo samo prošetali ispod građevine sa prekrasnim vrtovima, zoološkim vrtom, čuvenim paviljonom palmi, te zabavnim parkom Praterom sa rolerkosterima koji turistima povećavaju adrenalin.
Dvorac Belvedere
Dvorac Belvedere nam je, međutim, bio neizbježan. Podignut u vrijeme Eugena Savojskog i nalazi se jugoistočno od centra grada, u stvari je kompleks sa Gornjim Belvedereom i Donjim Belvedereom, te pripadajućim parkom, na koji način grade jedan od najljepših baroknih ansambala na svijetu.
Danas je kompleks Belvedere pretvoren u muzej i galeriju – Austrijska galerija Belvedere, u kojoj se, između ostalog, nalazi i čuvena freska na kupoli Mramorne sale, sa princom Eugenom u sredini, autora Martina Altomontea, a u Belvedereu je izložena i najpoznatija austrijska slika, čuveni „Poljubac“ Gustava Klimta, koji se danas aplicira u komercijalne svrhe na različitim materijalima i u različitim upotrebama, što joj dodatno podiže cijenu, pa se smatra i među najskupljim na svijetu.
Posebno nadahnuće u istorijsko-umjetničkom muzeju
Najveći i najznačajniji muzej u Beču je, međutim, Umjetničko-istorijski muzej, za koji smo karte kupili na biletarnici kod jedne mlade Prijedorčanke koja nam je dala i kratke upute za razgledanje.
Iako su u muzeju smještene i galerija umjetničkih slika, egipatsko-orijentalna zbirka, antička zbirka, te zbirka umjetničkih predmeta i Numizmatički kabinet, bez daha će vas ostaviti slike flamanskog, italijanskog i njemačkog renesansnog slikarstva.
Ovdje ćete ostati nijemi pred djelima slavnih majstora, poput Karavađa, Rafaela, Velaskeza, Ticijana, Rubensa ili Direra, a pred različitim biblijskim motivima smo zaticali mnoge posjetioce kako se mole, jer slike raspeća, Djevice Marije, Svetog Đorđa, poklonjenja Hristu, razvijaju u vama posebno duhovno nadahnuće i vjerski zanos.
Egipatska i bliskoistočna zbirka sadrži preko 17.000 artefakata, a sama činjenica da obuhvataju period od preko 4.000 godina unazad doprinosi onom ranije iznesenom osjećaju pobožnosti i shavatanju koliko smo maleni, dok je numizmatička zbirka izazvala najviše interesovanja kod muškog dijela naše grupe.
Ono što izaziva posebno divljenje jeste i činjenica da se u unutrašnjosti ovog muzeja nalazi i kafeterija, po mnogima najljepši kafić na svijetu, jer pijete espreso pod oslikanim svodovima i u ambijentu apsolutnog luksuza.
Na ulazak u kafić se čeka u redu, ali ne dugo, jer ljubazni konobari vas usmjeravaju na slobodna mjesta, zavisno ima li vas više ili manje. Niko vam ne brani da se šetate ukrug, kako je kafić i oblikovan, mada je najljepši snimak sa drugog sprata, odakle imate prelijep panoramski pogled na kafić.
Osim ovog muzeja, noviju austrijsku umjetnost možete pogledati u Albertini, jednom od najvećih muzeja moderne umjetnosti u srednjoj Evropi.
Posjetioci ovdje mogu uživati u impresivnim zbirkama koje sadrže djela najvećih umjetnika svih vremena, ali i u inovativnom pristupu savremenoj umjetnosti koji je neizostavni dio muzejske ponude.
Palata Hofburg
Palata Hofburg, u kojoj se 6. februara odvijao 27. Svetosavski bal, ipak je istorijski najznačajnija bečka palata.
Palata je dio Hofburg kompleksa, u kojem je više od deset vijekova bilo sjedište Habzburške monarhije koja je vladala 640 godina i bio je službeno sjedište svakog austrijskog vladara od 1275. godine, pa je i danas zvanična rezidencija austrijskog predsjednika.
Ovaj velelepni kompleks zgrada odražava različite periode i arhitekturu, a pored rezidencija, ovdje su i četiri muzeja, Austrijska nacionalna biblioteka u kojoj je preko 150 srpskih srednjevjekovnih rukopisa (za koje se može samo zamisliti kako su tamo dospjeli), kao i Nacionalni teatar, Kongresni centar i slično.
Učesnici Svetosavskog bala su imali sreću da se manifestacija odvijala u 16 sala, koje uključuju i centralnu Festsalu, dvoranu za balove, pa su samim tim imali mogućnost i da obiđu sve ove prekrasne pozlaćene i blještave odaje.
Kompleks Hofburga gradio se tokom brojnih vijekova, pa najstariji potiče iz 13. vijeka, a na njemu su radili brojni poznati arhitekti, podižući palate za život Habzburgovaca, preko dvorskih kancelarija, Zimske škole jahanja, Nacionalne biblioteke i Novog dvorca sagrađenog krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Neizostavna Katedrala Svetog Stefana
Osim brojnih drugih znamenitosti Beča, koje se ne mogu lako ni pobrojati, ipak je neizostavna Katedrala Svetog Stefana, katolička katedrala u kojoj je sjedište Bečke nadbiskupije.
Na ovom je sakralnom objektu vrlo zanimljiv spoj različitih stilova gradnje, jer je prvo izgrađena crkva u romaničkom stilu 1147. godine, čiji je zapadni dio fasade ostao u izvornom obliku, ali je kasnije gorjela, pa je obnavljana u romaničkom stilu, a onda su neki dijelovi i nadograđivani, a neki ostali i nedovršeni.
Iako Beč nije previše bombardovan za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa je sam centar grada poprilično sačuvan, katedrala je bila oštećena, ali i rekonstruisana, kao i još neke zgrade koje su renovirane ili su na tim mjestima sagrađene nove.
A svaka od ovih novijih zgrada lijepa je na svoj način, trgovi ukrašeni spomenicima kulture i travnjacima koji su i zimi lijepi, ali je sve to potrebno vidjeti na licu mjesta.
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
