Pokazuju ovo podaci do kojih je došao “Glas Srpske” u analizi, odnosno matematičkoj računici, urađenoj samo na šest “ključnih” namirnica bez kojih se život jednog domaćinstva nikako ne može zamisliti, pri tome kalkulišući i praveći ovu računicu i uzimajući zvanične statističke podatke, s pretpostavkom da jedna prosječna porodica u Republici Srpskoj minimalno potroši, recimo, 30 hljebova dnevno, 12 kilograma mesa, od čega najviše piletine, 10 litara mlijeka, 40 jaja i 30 kilograma raznog povrća: krompira, paradajza, paprike, luka…
Kada se podvuče crta, može se vidjeti da je za pomenutih šest prehrambenih stavki, na mjesečnom nivou, krajem 2020. bilo potrebno izdvojiti 237 maraka, godinu dana kasnije 330, a krajem prošle i početkom ove godine čak 410 maraka, što je rast od oko 70 odsto.
Ukoliko to uporedimo sa kretanjem prosječne plate u posmatranom periodu, a ona je 2020. iznosila 956, a početkom ove godine 1.217 maraka, proizlazi da je samo rast cijena pomenutih šest namirnica “pojeo” većinu od 260 maraka, koliko je iznosio rast plata u posljednje tri godine, odnosno više od 60 odsto ovog povećanja.
Prema riječima Banjalučanke V. Z., ona i suprug sve teže izlaze na kraj sa svim poskupljenjima jer, kako je pojasnila, s penzijom od 580 maraka svaka kupovina postaje noćna mora.
– Pojedini tržni centri imaju ponedjeljkom sniženja za penzionere. Koristim to, ali i akcije koje se s vremena na vrijeme organizuju. Ali, i pored toga, suprug i ja smo prinuđeni da režemo troškove gdje god možemo, pa čak i na hrani. Kada platimo režije i kupimo lijekove, malo toga ostane. Kupuje se samo ono najosnovnije, ali bukvalno, i to u manjim količinama nego do sada. Da nije djece, stvarno ne znam kako bismo preživjeli sve ovo, jer je ovo stvarno postalo puko preživljavanje. Jedne cijene danas, sutra druge i tako u nedogled. Ono što me brine jeste što se ovim poskupljenjima ne vidi kraj – kaže ova ogorčena Banjalučanka.
Izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON iz Prijedora Murisa Marić kaže da, iako je došlo do određenog rasta penzija i plata, on ne može pratiti rast cijena hrane, ali ni ostalih komunalnih usluga.
Navodi da su zbog toga promijenjene i potrošačke navike građana, te se tako sve više kupuju, uslovno rečeno, jeftiniji proizvodi. Kako je pojasnila, ne gleda se na kvalitet, nego se kupuje ono što je dostupno i pristupačno količini novca, odnosno kućnom budžetu jednog domaćinstva.
Da je ovaj rast cijena uticao na kupovnu moć građana, ukazuju i posljednji podaci koji govore da je, nakon što je proteklih godina bio evidentan rast potrošnje u maloprodaji, u međuvremeni došlo do velikog pada, što je, kako ističu pojedini analitičari, rezultat ogromnog rasta cijena, ali i posljedica nedostatka značajnije pomoći građanima.
Iako je Vlada Srpske uvela ograničenja trgovinskih marža za neke od pomenutih namirnica, očigledno je da ih mnogi trgovci ne poštuju, o čemu svjedoči i podatak da je samo tokom prošle godine izrečeno oko pola miliona maraka kazni. To očigledno nije spriječilo mnoge da nastave sa ovom praksom podizanja cijena, jer su pojedini trgovci procijenili da im je isplativije platiti kaznu, nego spustiti cijene, što dobrim dijelom rade i trgovci naftnim derivatima.
Statistika
Da je došlo do značajnog rasta cijena hrane, ali i troškova života, ilustruju i podaci koje na mjesečnom nivou objavljuje Savez sindikata Srpske, a vezani su za kretanje vrijednosti potrošačke korpe. Prema njihovim podacima za januar 2023. godine, sindikalna potrošačka korpa iznosila je 2.404 marke, od čega se na prehranu odnosilo 44 odsto, odnosno 1.068 maraka, što je za 273 marke više u odnosu na isti period prošle godine, odnosno 340 KM ukoliko napravimo poređenje s početkom 2020. godine.
Francuska
Velika inflacija potresa i većinu evropskih zemalja, u kojima su cijene nekih osnovnih životnih namirnica, poput mlijeka i voća, porasle više nego ikad. U Francuskoj su se zbog toga predstavnici vlasti dogovorili s vlasnicima lanaca supermarketa da se kupcima uvedu “najniže moguće cijene” u periodu od tri mjeseca, za artikle koje će sami odabrati.