Da je smokva zaista čudnovato drvo, u Trebinju znaju svi, ne samo zato što uživaju u njenim slatkim plodovima, već je opštepoznato da je ona gotovo neuništiva, a potvrda toga je i stara smokva koja odavno raste iz zidina Muzeja Hercegovine u ovom gradu.
Zidine Starog grada u Trebinju su, kako kažu muzejski radnici, odavno obrasle smokvama, koje rastu oko, ali i iz samih starih zidina, i niko im ne zna ni starost, ni korijene, osim da su odvajkada tu.
Tako je i sa ovom starom smokvom koja, u stvari, raste iz starog zida stepenica koje vode u samu muzejsku zgradu, a korijen ove čudnovate biljke teško da bi se mogao otkriti i utvrditi njena starost, ali ono što se može utvrditi je da ona i dan-danas rađa i svake je godine prepuna bogatih plodova.
O smokvi brine frizerka Novka Pešić, koja preko puta zidina Muzeja ima svoj salon.
„Dugi niz godina iznajmljujem ovaj prostor, pa su mi pričali i najstariji mještani Starog grada da je smokva odvajkada bila tu, i to ne samo ovo stablo, ili izdanak mnogo većeg korijena koji je bogzna gdje. Ja je, u svakom slučaju, njegujem i zalijevam, iako ne znam da li to radim na pravi način jer, naprosto, ja sipam vodu na ono mjesto na kome se među drevnim kamenjem pomolilo stablo, a da li voda dopre do njegovog korijena – pitaj boga“, kaže frizerka.
Ona zalijeva i brine se i o ostalom rastinju i ukrasnom cvijeću, od kojih je neko niklo samo, a neko je i ona posadila u ovom neobičnom zelenišu.
I Novkin improvizovani cvijetnjak stvoren je na čudan način, u vremenu kada su, godinama unazad, vršena iskopavanja u Muzeju Hercegovine, pa su kamen koji je tada dignut sa iskopina radnici složili ispod zida na ulaznim stepenicama, a zemlja koja se tu nakupila bila je dovoljna da bude pogodno tlo za cvijeće.
„Našim autohtonim mediteranskim biljkama ne treba puno ni zemlje, ni vlage, jer su se odavno prilagodile podneblju, tako da sam ja, među mnoštvom nekog lijepog cvijeća koje je niklo samo, našla malo prostora i za ružu, za koju sam, doduše, odstranila i nešto korova sa zemljišta, pa je danas zalijevam i ona lijepo procvjeta“, dodaje Novka.
Nerijetko se ona i posvađa sa komunalcima koji, čisteći zidine, žele porezati i smokvu, ali, budući da joj niko ne zna korijen, njeno potkresivanje zelenila znači samo još veće bujanje, što takođe spada u njenu čudnovatost.
Novka, ali i svi prolaznici kroz ovaj dio Starog grada, redovno se slade plodovima ove smokve, koja je iz roda „crnica“ i, osim što su svježe jako ukusne, još su ljepše kada se osuše.
Za sada stara smokva nikome ne smeta, ne zaklanja prolaz uličicom na koju izlazi svojom krošnjom, ne smeta ni objektu Muzeja, već daje samo korist i okrepljenje u toplim ljetnim danima.
Vesna Duka
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
